Galileo Galilej jedno je od imena koja su obeležila veliki preokret započet objavom Kopernikovog helioc entričnog sistema. Bio je italijanski fizičar, astronom, matematičar, pronalazač i filozof. Smatra se i osnivačem nove mehanističke filozofije prirode. Rođen je u Pizi, 1564. godine, kao i engleski pisac Šekspir, a iste godine je umro veliki umetnik renesanse Mikelanđelo. Za datum Galilejevog rođenja najčešće se uzima 15. februar, dok neki manje relevantni izvori smatraju da je Galilej rođen dan kasnije, sudeći po njegova dva horoskopa, koja je, navodno, svojeručno napisao.Galileo se 1575. iz Pize seli u manastir Valombrosa, u blizini Firence, gde je proveo nekoliko narednih godina. Tamo je izučavao gramatiku, retoriku, aritmetiku, a upoznao se sa osnovama latinskog i starogrčkog jezika. Dopao mu se usamljenički život i poželeo je da postane monah. Međutim, otac Vincenco, poznati muzičar, vraća ga kući i insistira na tome da Galileo postane lekar. Galileo je 1581. upisao studije medicine u Pizi, ali kako medicina nije bila ono što ga je privlačilo, pohađao je samo časove matematike (geometrije), filozofije i praktične mehanike, te nikada i nije završio ove studije. Čitao je dela Euklida i Arhimeda i nabavljao kopije radova iz matematike, fizike i astronomije.Postao je profesor matematike na univerzitetu u Pizi 1589. godine. 1591. godine umire Galilejev otac i na Galileju ostaje briga o ostalim članovima porodice. Nakon toga je u periodu od 1592. do 1610. godine boravio u Padovi gde je opet bio profesor matematike na univerzitetu u Padovi. 1610. postao je dvorski naučnik vojvode Toskane u Firenci.
Italijanski filozof, astronom i matematičar Djordano Bruno, spaljen je u Rimu kao jeretik, na osnovu presude rimokatoličke inkvizicije. Bio je pristalica filozofije materijalizma, čije su teorije anticipirale modernu nauku, propovedao je nove ideja o prirodi i propagirao heliocentrično učenje Nikole Kopernika. Razvijao je ideju o beskrajnosti univerzuma i mnoštvu svetova, čime je intuitivno otišao dalje od Kopernika.Odbacivao je tradicionalnu geocentričnu astronomiju, prema kojoj je Zemlja centar svemira, oslanjajući se pritom na "prirodnu svetlost ljudskog uma". Ni posle sedam godina tamnice nije se odrekao svojih ideja. Dela: "O uzroku, principu i jednom", "O beskrajnosti, univerzumu i svetovima", "O monadi, broju i figuri".
Kepler je najpre radio kao pomoćnik matematičaru Tiko Brahe (Tyco Brahe) u Pragu 1600. godine, a nakon smrti Brahea 1601. nasledio je njegovu poziciju. Godine 1609. publikovao je "Novu astronomiju", u kojoj je obradio svoja dva zakona o planetarnim kretanjima. Godine 1611. publikovao je Dioptrics, kao prvi rad o geometrijskoj optici. A svoj treći zakon o planetarnim kretanjima publikovao je u "Harmoniji sveta" 1619. Kepler je prihvatao Kopernikovo mišljenje o svemiru i bio briljantan posmatrač neba, koji je vodio veoma precizne zabeleške svojih posmatranja. Na osnovu zabeležaka Brehea najpre je matematički izračunao kretanje Marsa. Ali, pošto je dobio Kopernikovo mišljenje o rotiranju planeta po pravilnim krugovima, njegovi proračuni nisu bili tačni. Osam godina kasnije utvrdio je da planete rotiraju oko Sunca po eliptičnim putanjama, iako im dva centra elipsi nisu bila mnogo udaljena, u svemirskom pogledu veličina. Tako je Kepler 1609. objavio svoja otkrića u delu "Astronomia nova", sa kristalno jasnim zakonom o svemiru. U svom sledećem radu "Harmonices Mundi" (Harmonija sveta) dodao je novi zakon, što je sve zajedno činilo “Keplerove zakone o planetarnim kretanjima”.
Po zakonu kretanja planeta po eliptičnim putanjama, Sunce se nalazi u jednom od eliptičnih centara. Njegov drugi zakon kaže da sve planete prelaze jednake površine za jednako vreme, nezavisno na kojoj lokaciji putanje se nalazile. To znači da se planeta ubrzano kreće približavajući se Suncu i usporava udaljavajući se od njega. Po trećem Keplerovom zakonu vreme punog obrta planete oko Sunca predstavlja njenu godinu. Iskazano u astronomskim jedinicama, to vreme podignuto na kvadrat ravno je udaljenosti date planete od Sunca na trećem stepenu: a³/T²=K. K je konstanta, ista za sve planete.
Nicolaus Copernicus, poljski astronom rođen je u Toruu u Poljskoj 19. februara 1473. godine, a preminuo je 24. maja 1543. godine. Poznat je po heliocentričnom modelu Sunčevog sistema (centar je Sunce). On je studirao matematiku na univerzitetu u Krakovu 1491-1494. 1496. godine napustio je Poljsku i otišao u Italiju, u Bolonju da studira astronomiju i pravo. Svoja posmatranja Sunca, Meseca i planeta počeo je godinu dana kasnije. Oko 1514. godine napisao je delo ''Commentariolus'', krajnje linije svojih astronomskih ideja ali delo nije dobro cirkulisalo. 1543. godine je ''De Revolutionibus Orbium Coelestium'' (Na revolucijama celestijalnih sfera) koja su opisala Zemlju i ostale planete kako se obrću oko Sunca. Ovo Kopernikovo delo bilo je zabranjeno od strane crkve sve do 1835. godine kao jeretičko.